Jedno od suštinskih pitanja, kada je riječ o privrednom razvoju, kako u ranijim vremenima, u periodu od pedesetih godina, ali i u posljednjih petnaestak godina, jeste: Šta generira poduzetništvo i uspješan razvoj na ovom tešanjskom prostoru, posebno danas u veoma otežanim uslovima privređivanja? .Pitanje je kompleksno i traži više prostora i objašnjenja. Pa ipak, moglo bi se, po mom skromnom mišljenju, konstatirati da “lokalni sklop“u ovoj sredini ima poduzetničke sposobnosti da u različitim društvenim uslovima i sistemima generira kvalitet, fleksibilnost, naglašenu egzistencijalnu potrebu održivosti. U pitanju je više faktora, među njima i uticaj tradicije, kontinuiteta i činjenice da ovdje ništa nije od jučer. Osnovni faktori su obrazovanje i oslonac na vlastite snage. U odgovoru na ovo pitanje, mogu dobro doći i neka upoređenja sa drugim, bar kad je riječ o vremenu koje nije relativno daleko iza nas. Poslije Drugog svjetskog rata, kad su građeni veliki proizvodni kapaciteti sa po nekoliko hiljada zaposlenih, o kojima se brinula država, ljudi nisu imali interes niti su bili stimulirani za kreativni rad, borbu za opstanak na tržištu, oni su zapravo imali zaštitu od tog tržišta i njegovih zakonitosti. Naime, država je ovim velikim preduzedima pokrivala gubitke u poslovanju, utvrđivala cijene proizvoda, zabranjivala uvoz i na druge načine preferirala ove velike kapacitete. Nasuprot tome u malim sredinama ljudi su se morali opredjeliti za tržište, kreativnost u postizanju rezultata koji obezbjeđuju egzistenciju. Oni se počinju baviti različitim djelatnostima, pa kao proizvod takve orijentacije dolazi do bogate strukture privrede.To joj daje veću vitalnost, jer u slučaju kriza sve grane privrede nikada nisu u istoj mjeri pogođene niti su posljedice uvijek naglašeno nepovoljne. Poznato je šta se događalo i događa, u ovo vrijeme tranzicije i privatizacije, u sredinama u kojima je realnost bila „jedna fabrika –jedan grad“ ( NATRONKA – Maglaj, KRIVAJA – Zavidovići, ŽELJEZARA- Zenica ) i druge slične situacije. Dakle, privređivanje u više grana djeIatnosti sa većim brojem malih i srednjih preduzeda je tešansjka prednost i sada bi se moglo konstatirati, da je sreća što Tešanj nije imao tako velike kapacitete, kakvi su bili neki od nabrojanih i drugi.

O ekološkim problemima koji po pravilu, prate proizvodnju u procesnoj industriji, da se i ne govori. Jedan od osnovnih zaključaka, jeste da je osposobljena radna snaga glavni resurs ovdje. Poznato je da su neke firme u stečaju, likvidaciji ili se nalaze u teškom položaju, ali osposobljeni ljudi koji su radili u njima i drugi  pristupili su formiranju manjih organizacija u istim djelatnostima i uspješno posluju. To je slučaj u granama djelatnosti kao što su: prerada kože, drvoprerađivačka, metaloprerađivačka djelatnost, i građevinarstvo, ali postoje i manje organizacije sa potpuno novom proizvodnjom.             

Privredni razvoj i privredđivanje na ovom prostoru imalo je i ima svoj hendikep – nepovoljan saobračajni položaj, odnosno bez tranzita.   

Jedno od krucijalnih pitanja za Tešanj i ovaj kraj, još od vremena prestanka korištenja karavanksih puteva, jeste potreba da se obezbijedi tranzit u komunikaciji sa svijetom. Stalno se odgađa modernizacija regionalnog, puta na dionici Ćatin Greb – Novi Šeher. Zaslužuje pažnju da se nešto više kaže o tome. Njegovom modernizacijom omogućio bi se bar „lagani transit” koji bi se u većem dijelu godine mogao odvijati prevozom putnika i dijelom robe. Time bi se znatno skratio put prema Zenici i Sarajevu. Dijelom bi se resterećivao veoma frekventan saobraćaj na magistralnom putu M 17. Tešanj bi bio „otvoren” za ne mali broj stanovnika od Rajševe, Kamenice, i drugih naselja do Novog Šehera. Na ovom prostoru izbjeglo stanovništvo, za vrijeme rata, vratilo se u velikom broju. Većina ovog stanovništva bila je u izbjeglištvu na području Tešnja. Uspostavljene su mnoge porodične i druge veze. Tešanjska privreda, infrastruktura građena stotinama godina , školstvo, zdravstvo, razne instiutucije za pružanje usluga iz različitih oblasti života, i mnogi drugi sadržaji bili bi neuporedivo više dostupni i ovom dijelu stanovništva u okruženju. Oni bi bili istovremeno i potrošači i korisnici različitih usluga što je interes i Tešnja. Poznato je da se dio ove dionice već modernizira iz pravca Novog Šehera. Postoje i drugi društveni razlozi za veću komunikativnost sa ovim dijelom tešanjskog okruženja, a već rečeno je dovoljno da se prioritet u kapitalnoj izgradnji da modernizaciji ovog puta. Ovo utoliko prije što je lokalna mreža puteva skoro u potpunosti završena. Korisno bi bilo, za dalji razvoj i povezivanje, da se pokrene ideja da ovaj regionalni put, a sada i međuentitetski, tretira kao zajednički i da se asfaltira dionica puta u dužini od desetak kilometara, od Dragalovaca do Vitkovaca. Kolovoz je širok sa dobrom podlogom, nema mostova niti većih propusta, pa bi njegova modernizacija bila jeftina, pogotovo ako bi u tome participirali, pored općina i viši organi oba entiteta. O tome prije nekoliko godina, bila je pokrenuta inicijativa, ali se na tome stalo.

Lijevo Kiseljak i Kradaglije, a desno Novi Šeher

Kad se govori o saobraćajnicama na području Općine Tešanj treba konstatovati da su postignuti krupni rezultati, jer skoro da nema većeg zaseoka da put nije asfaltiran. Putevi su kao krvotog u privrednom organizmu i važan preduslov privrednog razvoja i disperzije tog razvoja.

Za dugoročniji razvoj tešanjske općine treba da se ima u vidu i slijedeću objektivnu mogućnost, kad je riječ o Tešnju. Naime, jedna grupa stručnjaka , koju je predvodio Osman Pirija, poznati i priznati ekspert, koji nažalost više nije među živima, u jednom od Općinskih dokumenata razvojnog karaktera konstatirali su slijedede:

„U budućem sistemu centara Zeničko-dobojskog kantona grad Tešanj će se, s obzirom na svoju specifičnu historijsko – urbanu struktuiranost, vjekovima stvarani urbani milje, svoj položaj, ekonomske, demografske resurse i druge potencijale, razviti u snažan subregionalni centar Kantona. Nakon izgradnje autoputa Bosanski Šamac –Jadransko more, njegov gravitacioni utjecaj znatno će se proširiti i vankantonalnog područja”.

Mislim da napred navedeno oko modernizacije putava upotpunosti korespondira sa ovom izuzetno važnom procjenom.

Kad je riječ o prirodnim resursima, (šume, vodotoci, mineralne vode i mineralne sirovine) i njihovom korištenju, orijentacija bi trebala da bude na južnom dijelu Općine, gdje su evidentni ovi resursi, a njegov razvoj znatno zaostaje za ostalim dijelovimna općine. Kad su u pitanju mineralne vode, taj izuzetan prirodni resurs treba ulagati napore da se na najbolji način osmisli i programira njegovo koriščenje. Postojala je unazad par godina inicijativa da se u Tešnju organizira Sajam voda, posebno mineralnih, koja je ovih dana aktuelizirina od strane Udruženja privrednikla Jelah –Tešanj, na kojem bi moguće nastupili i proizovđadi opreme i postrojenja, kao i ambalaže namjenjenih eksploataciji voda. Trebalo bi sagledati mogćnost eventualne izgradnje vodene akumulacije - jezera u zoni Kiseljaka što bi omogućilo zadovoljavanje višestrukih potreba (o tome na ovim stranicama postoji poseban prilog ovog autora ). O svemu stručnjaci treba da daju svoju ocjenu. U toku su krupni koraci u razvoju turizma (privođenje funkciji spomenika kulture, kao što su Dizdareva kula i Eminagića kuća, unapređenje urbanizacije grada, izgradnja više rekreacionih centara na širem prostoru općine i drugo) pa u tom kontekstu treba gledati i na već rečena moguća opredjeljenja. Pažnju je u posljednje vrijeme privukla inicijativa Udruženja “TRAGOVI –CRNI VRH “ Tešanj, za komunikacijsko povezivanje naselja sa područja Općina Tešanj, Maglaj, Doboj Jug (Oruče, Ravne, Moševac, Kosova, Mravići, Matuzići, Kraševo, Lepenica, Šije, Trepče, Jablanica, Koprivci, i Karadaglije), odnosno vraćanja historijskoj putnoj komunikaciji - karavanskom putu, zvanom Drum koji je u davna vremena povezivao Posavinu sa Hercegovinom. Na ovom prostoru koji obuhvata  petnaestak naselja živi preko 18.000 stanovnika. Obnovom i modernizacijom  komunikacije ovo šire područje bilo bi znatno otvorenije i sa preduslovima za bolje korišćenje prirodnih resursa (mineralne sirovine, poljoprivredno zemljište, vode, šume i drugo ),  za razvoj privrede i opšte društveni razvoj. Ovoj inicijativi data je puna podrška od strane pomenutih općina. To se na najbolji način manifestiralo u selu Oruče (Maglaj), gdje je obavljeno okupljanje predstavnika Općina Tešanj, Maglaj i Doboj-jug i Mjesnih zajednica navedenih naselja i gostiju dana 17. aprila 2010.godine. Tom prilikom obavljena je “Šetnja Drumom, sa načelnicima općina”, koji su u svom obračanju prisutnima izkazili spremnost da se inicijativa o obnovi Druma ugradi u razvojne dokumente općina. Bili su to Fuad Šišić (Tešanj ), Mehmed Mustajbašić (Maglaj) i Džavid Aličić (Doboj- Jug )

Sve je propraćeno i otkrivanjem kamenog postolja sa pločom u mjestu Oruče, na kojoj piše “DRUM, naš put iz prošlosti u budućnost. Sjećanje na drum Odbora za saradnju susjednih naseljenih mjesta uz podršku načelnika Općina Tešanj, Maglaj, Doboj-jug“ Kad je u pitanju ova inicijativa treba imati u vidu, da je njenu realizaciju moguće ostvarivati, dugoročno i etapno.

Za privredni razvoj, Općine značajna je odluka Općinskog vijeća Tešanj da se formira  Agencija za razvoj. Nisu mi poznati svi relevantni podaci o njenoj organizaciji, konceptu rada, ali ima se utisak iz neformalnih razgovora da se njeno angažiranje usmjeri skoro isključvo ili pretežno prema novim razvojnim programima i projektima, koji bi se realizirali sa ino-partnerima. To svakako ne treba dovoditi u pitanje. Međutim, po mom mišljenju, paralelno bi trebalo raditi na slijedćem. Inventarisati i sagledati ideje i već postojeće programe privrednih subjekata na prostoru općine. Ako se utvrdi da su dobro tržišno orijentirani, da su profitabilni, odgovaraju svim potrebnim zahtjevima, da budu finansirani, onda njima treba dati prioritet. Radi se o tome, što bi ove programe lakše i brže realizirali već postojeći pravni i privredni subjekti (dakle bili bi poznati nosioci programa), sa već postojećom infrastrukturom, postojećim i novim kadrovima, sa manjim ulaganjima u nove poslovne prostore i niz drugih prednosti u odnosu na rješenja koja počinju „direktno na ledini”. Za takve programe, pretpostaviti je, ako ih je jeftinije i brže realizirati, da bi i potencijalni ino partneri bili spermniji da stupe u partnerske odnose.

Tešanj,  juna 2010. g        Alija Galijašević                                                                                   

Komentirajte prvi | Dodati u favorite (9) | Link | Posjeta: 155 | Ispis | E-mail