Zoraid Mehičić iz mlađih dana

Tešanjsko ljeto ove godine raznovrsnije nego ikada. Privuče me plakat koji nas poziva na tvrđavu da prisustvujemo koncertu Balaševićevog benda. Rado sam slušao Balaševića uživajući u muzici, ali i u tekstovima, pa se odlučih da se podsjetim na to vrijeme. Dok sam se sa suprugom penjao na Gradinu u prolazu, onako više za sebe oglasi se Zoraid: „Evo ih u Medakovu, kasnili jer im se pokvario kombi.“ Zoraid je istaknuti aktivni član Udruženja „Stari grad“ i shvatih da je vjerovatno glavni organizator.  Bina i prostor na tvrđavi odlični, koncert zakazan u 21 h, puno mladih ljudi. Napokon dođoše članovi benda, oznojeni, nose instrumente i ozvučenje. Među njima prepoznah i Zoraida koji teglji veliki zvučnik. Publika strpljiva, nema nervoze, a onda prelijep doživljaj.

Ono po čemu sam još zapazio Zoraida su fotografije sa koncerata vrhunskih svjetskih rokera, objavljene na tesanjweb, ali i u dnevnim listovima. U njegovim rukama i rukama muzičkih legendi „zastava“ Tešnja. Zoraid tako promovira Tešanj kao urbanu sredinu čije ime mogu da vide i gledaju desetine hiljada gledalaca, ali i da poslije vide  u različitim medijima koji prate koncerte.

Zoraida ćete sresti i kada posjećujete tvrđavu. Aktivan učesnik u animaciji događaja na tvrđavi i njene čistoće. Na našem portalu često ga vidimo  sa zanimljivim posjetiocima  Gradine. Ipak Zoraida znam kao najvećeg zaljubljenika u muziku, posebno rok muziku  o kojoj se malo piše, potisnuta na ovim prostorima od neumoljivog turbo folka. Eto takav Zoraid mi je i bio motiv za razgovor.

Zoraida poznajemo kao fana prije svega rok muzike, ali isto tako i Tešnja i njezine tvrđave. Ko je ustvari Zoraid Mehičić?

Rođen sam 11.02.1957. godine u Tešnju. Osnovnu skolu sam završio u Tešnju, bio sam "a" odjeljenje u kome su još bili: Safet Turalić-Beca, Nijaz Gazić, Vedad Aličehajić, Edhem Mašnic, Amir i Emir Bajraktarević, Izudin Agić, Izeta Agić, Besima Prnjavorac, Ćamila Abduzaimovic, Sena Medarić....koja ekipa! Danas sam oženjen, supruga Nada, kćerke Maja i Erna, po zanimanju sam inženjer organizacije rada, radim u "Enker" Tesanj, preko 30 godina.

Od kada datira ljubav prema muzici, posebno prema rok muzici. Koliko znam Zoraid i sam zasvira na gitari?

Ljubav prema muzici je vjerovatno od mog tate Ibrahima koji je znao lijepo pjevati.

Pričao mi je da sam kao mali često zastajao i igrao, čim sam čuo negdje muziku.

Muzičko mi je predavao rahmetli Rušto Pobrić, bili su to divni i veseli časovi iako mi je najdraži predmet uvijek bila matematika.

Ipak, sve je počelo sa „Bijelim dugmetom“, kako su oni nastajali tako sam i ja odrastao (moja himna će uvijek biti pjesma "Tako ti je mala moja kad ljubi bosanac"). Kupovao sam ploče (imam ih i danas preko 1000) i preko 20 godina sam bio tešanjski DJ.

Sjećam se početaka rok muzike u Tešnju početkom šezdesetih godina.

Pojavila se grupa „Lapsusi“ u vrijeme kada je postala popularna grupa 220 iz Zagreba. Šta nam možes reći o rok sceni u Tešnju nekada i danas i kakva je perspektiva?

„Lapsusi“, sjećam se njihovih svirki na terasi "Partizana" (ovih dana slave 40 godina).

Volio sam grupu 220 iz tih davnih dana, imam njihov LP "Slike" omiljena pjesma mi je bila "Kraljica", dosta sam ga slušao (tada je u Jelahu na igrankama svirala grupa "57" koji su izvodili dosta njihovi pjesama, bili su trio ali su odlicno svirali).

Prava je umiješnost muzičke legende koristiti kao stalak za promociju Tešnja

Tešanjska rok scena je možda bila najveća dok je bio taj profesor "Eli" koga nisam poznavao (Eli Vulić, živio u Brezi, radio na Pravnom fakultetu u Sarajevu gdje smo se sretali poslije rata, zajedno sa dr. Muhidinom unio dosta živosti u muzički folklorni život Tešnja prim. autora teksta). Tad su nastali „Lapsusi“, ali je dosta mladih sviralo neki muzički instrument. Imao je Tešanj dosta rock sastava i valjda zato što nemamo Muzičku školu sve je ostalo na lokalnom nivou.

U svakom slučaju treba spomenuti profesora Mehu i njegovu "Srebrnu mašinu", Nekine grupe „Manis“, „Generaciju sretnika“, „Tešanj urban band“, kao i mlade snage „Vatrena voda“, „Maršal“ i „Sfera“.

Perspektiva je slaba jer ovim radio stanicama, kafićima i prostorima vlada turbo folk i šund, ali borimo se da tako ne bude.

Obišao si 29 koncerata najpoznatijih svjetskih i domaćih rok grupa u periodu od 2005. do danas-od DEEP PURPLE  do METALICE. Ko je najčesće sa tobom i kolika bude tešanjska ekipa?

Na koncerte sam isao od 1974. (prvi koncerti u tešanjskom kinu), već sam rekao „Bijelo dugme“ se nije smjelo propustiti od 1975. pa sve dok je Željko bio sa njima. Sa mnom vecinom idu moji prjatelji: Aida, Neko, Krdžo, Ifet, Kenan, Ciko, Meho, Adem, Didić, Dida, Deba, Braca, Sendy, Mirko, Zićo, Adnan,  Damir ...ima nas.

Ti si po nečemu veoma zapažen na koncertima. Uvijek se ubaciš na binu ili prvi red sa „zastavom“ na kojoj piše Tešanj.  Kako uspiješ od tog ogromnog broja fanova doći u takvu poziciju?

Sigurno je da uživam u muzici (čak mi je omiljeni stih "oženiše me muzikom"), pokušaću ovo objasniti na jednom primjeru kad smo gledali Uriah Heep u Slavonskom Brodu.

Prije početka koncerta koji je zakazan za 22 sata, ja i braća Sendy stali smo na ogradu već oko 18 sati, iako tada ispred bine nije bilo nikoga, svi naši prijatelji prepustili su se uživanju u atmosferi kaja je vladala na Motorijadi. Mi smo se svega odrekli, željeli smo biti među prvima, na kraju uspjeli smo dobiti trzalicu, palicu i majicu i dobaciti im zastavu sa logom Tešnja, znači moraš se odreći pića i druženja zbog jednog pogleda velikana rocka koji su istinske "legende".

Poslije koncerata novine su često u svojim izvještajima objavljivale slike gdje se vidi ona tvoja zastava, a često i ti sa njom. Sjećaš li se bar nekih novina i časopisa gdje je to objavljeno i na taj način i Tesanj promovisan. Da li je neki novinar  obratio pažnju na tvoje pojavljivanje?

Mi na koncerte ne idemo da bi se pojavili u novinama, ali normalno da nam je drago kada to neko primjeti ili izađe neki tekst u novinama. Ja sam pravim "zastave" i one koštaju, nije ih lako držati u rukama tokom koncerta. Nikad nisam razmišljao da umjesto Tešanj piše Zoraid (moje ime je rijetko, ne znam da li još neko ima moje ime).

Jednostavno ja volim Tešanj (kao što neko voli Barcelonu) i volim ga preko 50 godina (i ako mi Tešanj nije ništa dao), volim ga zbog svoje mladosti u njemu, zbog prijatelja koji tu žive, a sa zastavom na kojoj piše Tešanj pokušavam da stvorim jednu ljepšu sliku o mom mjestu i ljudima koji žive u njemu.

Zastavu većinom nosimo po velikim koncertima u susjednim državama i na taj način želim da se zna da u Tešnju postoje rokeri koji slušaju dobru muziku. Novinari to primjete, po meni najbolji tekst je izašao u dnevnom listu "Danas" pod nazivom "Kako je Texas čuo za Tesanj?".

Sa Dadom Topićem na jednom od njegovih koncerata

Ima jedna divna fotografija gdje David Coverdale drži našu zastavu i ja se nadam da će ona jednog dana biti na ulazu u Tešanj (mnogi bi došli da seslikaju ispod nje).

A sada nešto o Tešnju i našoj Gradini. Udruženje „Stari Grad“ čiji si aktivni član je puno doprinjelo da danas imamo Gradinu  koja je čista i pristupačna domaćim i stranim gostima. Više se ne moramo stidjeti kada gostima želimo pokazati našu najvažniju starinu. Možeš li nam nesto reći o tome?

Ja sam odrastao na tešanjskoj Gradini, uvijek mi je bilo žao što na njoj nema nikakvih dešavanja. Osnovali smo Udruženje građana "Stari grad", koje radi na promociji naše Gradine. Ona je danas čista i uredna, ko god dođe na nju ne može da se načudi kako je uredna. Bitno je da se krenulo.

Na tesanjweb čitamo tvoje informacije i fotografije o posjetiocima i njihovim izjavama. Možeš li nam reći koja su dobra, a koja loša zapažanja naših gostiju i šta bi još trebali uraditi da kvaliteetnije prihvatime turiste koji nas posjećuju?

Ja pokušavam da zabilježim neke posjete (sa sobom uvijek nosim fotoaparat), većinom svi imaju samo riječi pohvale. Većina njih se zadržava veoma kratko zbog manjka sadržaja, kratka sezona (posjete su većinom ljeti), nedostatak hotela i reklame.

Mnoge manifestacije se održe u Tešnju, Jelahu, a niko ne posjeti Gradinu, mnogi ne znaju ni da ima Gradina u Tešnju.

Gosti se čude kako nemamo ulicu zatvorenu za saobraćaj i kako ne znamo iskoristiti ovo blago koje imamo.

Svakog  Tešnjka koji na svoj način obilježava  i afirmiše naš grad pitam šta njemu znači Tešanj. Kakav je Zoraidov odgovor na ovo pitanje?

Meni Tešanj znači sve, ne znam zbog čega ga ovoliko volim (možda što sam vodolija i što uvijek navijam za slabije).

Teško bih mogao živjeti u nekom drugom mjestu, zbog toga sa svojim prijateljima pokušavam da Tešanj bude mjesto u koje će se dolaziti i zadržati, pa čak i proći kroz njega (kad bi se uredio put kroz Crni vrh).

U svemu ovome, žalosno je sto se kroz grad krećem sporednim ulicama jer dosta mi je onoga: Gdje si legendo, kako si, šta ima, a kad bude koncert na Gradini dođe nas malo, ne mogu reći da nisu znali, jer se većinom čuje i treba samo malo prošetati.

Na Gradini je sve ljepše i romantičnije čak djeluje kao u bajci, ne morate ići u Dubrovnik ili Pulu, imamo to u našem gradu

Tešanj, Juli 2010. godine     Husein Galijašević

Komentirajte prvi | Dodati u favorite (5) | Link | Posjeta: 260 | Ispis | E-mail