Jedna od riječi koje se u svakodnevnoj komunikaciji na ulici, sijelu, kahvani najviše upotrebljava je pravda, i to u kontekstu njene deficitarnosti, malo, malo pa ćete čuti kako se spominje da je neko obespravljen ili kako neko u prvom licu jednine govori o učinjenoj mu nepravdi, ili kako se generalizuje da danas  nema dovoljno pravde. O (ne)pravdi se govori i u drugim kontekstima, npr. porodica, kad supružnici prigovaraju jedno drugom, zapostavljenost, kad djeca osjećaju da su neravnomjerno tretirana od strane roditelja... Priča se da je nema dovoljno ni u fabrikama, nedostatak je kažu i u školama, posebno kad slušate učenike. Nema je ni u partijama, čini se da je tamo najugroženija. Kad se sagleda ukupno stanje  pravde u našem društvu možemo konstatovati da je pravdi manje više svugdje postalo tijesno, a u nekim sferama života  nema je nikako.

Nameće se niz pitanja; Da li je pravda toliko važna za društvo? Zašto je sve manje ima u društvu? Kako biti pravedan? Vrijedi li drugome činiti zulum? U kakvom su odnosu pravda i prosperitet, zbog čega ljudi toliko insistiraju na pravdi?

Naravno da je sa malo riječi  teško dati cjelovite odgovore na sva ova ali i druga pitanja, jasno je da jednim tekstom ne možemo riještiti  probleme nepravde u našem društvu, ali moguće je barem skrenuti pažnju na sva ta pitanja, ukazati na potrebu da se bude senzibilniji na nepravdu, pa tako ćemo pokušati se baviti ovim pitanjem kroz jedan tekst na način da ukažemo kroz neke primjere na osnovne značajke vezane za riječ pravda.

U ovom tekstu pokušat ću kroz primjere objasniti pojam pravde. Treba reći da svi ljudi imaju osobinu-vrlinu pravde urođenu, to je čovjeku Bog dragi dao samim stvaranjem, pa tako imamo situaciju da smo bez obzira gdje se dešavala i kome se dešavala (ne)pravda mi imamo automatski osjećaj  da smo na strani obespravljenih, i to je zajednička karakteristika svih ljudi. Po prirodi stvari mi smo uvijek-redovno svi  na strani obespravljenih, to je jednostavno što bi rekli jače od svih nas ta potreba za pravednošću. Upravo zato trebamo se podsjećati stalno na poterbu da naši odnosi budu na principima pravde, to je nešto što nam je potrebno  kao voda i hrana, čim ih nema mi odmah zapomagajšemo, patimo i tugujemo.

Ako bismo htjeli dati opis  pravde da je svako razumije, kao što je jedan pravedni vladar po imenu Omer r.a. upitao svog savremenika Kurezija: “Opiši mi pravdu?“ A ovaj mu reče: “Sa svakim Božijim robom mlađim od sebe postupaj kao otac! Onima koji su stariji od tebe budi kao dijete! A ko je tvojih godina budi mu bratom! Sudi svakom zločincu po mjeri zločina njegova. Kloni se da bilo kojeg Božijeg roba udariš ma i jednim udarcem iz mržnje, jer taj će te udarac odvesti u pakao!“  

Iz spomenutog  opisa možemo razumjeti šta je to pravda, i kako biti pravedan, kao i to da je pravda jedan od ideala svakom čovjeku, bez obzira na vrijeme, mjesto i priliku. Ako bismo pogledali naše međuljudske odnose na trenutak kroz prizmu ovog opisa vidjeli bismo u startu velika odstupanja i to da prema djeci u većini slučajeva ne postupamo kao očevi, već prije bi se reklo kao diktatori. Prema odraslima smo poput neposlušne djece. Sa vršnjacima opet kao sa podanicima. U međuljudskim odnosima zbog nepravednog postupanja nastaju brojni nesporazumi koji često puta prerastaju u konflikte, što dovodi do narušavanja dobrih odnosa a to opet do remećenja ukupnih odnosa i dijelom nereda na zemlji. Znano nam je da je to u suprotnosti sa čovjekovom misijom na zemlji, jer čovjek  kao Božiji namjesnik na zemlji treba da uspostavlja red  poredak.

Pravednost je potrebna svim individuama, no, posebno je ona ukras kod ljudi koji trebaju da dijele pravdu, kod ličnosti koje upravljaju društvom ili nekim njegovim segmentom. Pravda je uslov prosperiteta društva. Pravdi se daje isti značaj kao i znanju, pa se kaže da "Znanje i pravda govore, dok neznanje i nepravda urliču.“

Pripovijeda se slučaj kada je Aleksandar  Makedonski pitao Aristotela: “ Šta je bolje hrabrost ili pravda?“ A Aristotel reče: “ Ako kralj vlada pravedno, on ne potrebuje hrabrost!“    

Danas bi razne vođe, vladari, predsjednici trebali   prolaziti kroz određene kurseve iz morala kako bi se kod njih izgradio  senzibilitet za pravedno postupanje, jer je očito da danas mnogima ta vrlina nedostaje, mada treba napomenuti da ima časnih izuzetaka. U Njemačkoj imamo za to izvanredan primjer u zdravstvu i to u radu sa slijepima, da bi radili sa slijepima medicinski tehničari nose povez preko očiju kako bi dijelom mogli shvatiti  stanje slijepih pacijenta  koje treba da opslužuju.

Slično treba i našim rukovodiocima svih profila i na svim nivoima. Jer što je više pravde više je i blagostanja. Jedan od najvećih reformatora svih vremena, i jedan od najuticajnijih ljudi u povijesti čovječanstva Muhamed a. s. je rekao:

„Svijet opstoji zbog četiri stvari: učenosti mudraca, pravednosti vladara, molitvi pobožnih,  junaštvu hrabrih ( Hadis)

Dakle, pravednost je u temeljima opstanka svijeta u temeljima opstanka čovječanstva. Ljudi zbog pravednog postupanja ulaze u historiju, zbog (ne)pravde se gubi ili dobija vlast. Na nedavnim predsjedničkim izborima  u susjednoj Hrvatskoj centralna riječ  na kojoj je novi Hrvatski predsjednik dobio izbore  bila je upravo PRAVDA.

Zato, preispitajmo se da li smo u svojim postupcima pravedni i da li nam je  pravda ideal!

Esmir Bašić, prof. 

Komentirajte prvi | Dodati u favorite (14) | Link | Posjeta: 146 | Ispis | E-mail

Koliko god je teško govor o nekoj ličnosti odvojiti od vremena i okolnosti, podjednako je tako teško baviti se nekom temom izdvajajući je iz šireg društvenog konteksta, jer bi onda na taj način objektiviziranje istine bilo suhoparno, bila bi to teorija bez prakse, što svakako ne bi dovoljno plijenilo pažnju šire čitalačke javnosti, a to je u suprotnosti sa očekivanjima onih koji pišu. Jedna od tema koja se  u društvu neopravdano zapostavlja, da budemo precizniji  u akademskim krugovima, ili da budemo još precizniji, u svim institucijama kulture i obrazovanja jeste  tema čitanja knjige. Veoma rijetko ćete biti u prilici da čujete da se vodi diskusija o knjizi, ili da čujete kako se spominje neka dobra knjiga, a posebno skoro pa nikako ste u situaciji da čujete da je neko kupio dobru knjigu. Da ne kažem da ste u prilici da slušate o čitanju kao ljudskoj potrebi, o stilovima čitanja, brzini čitanja, čitanju iz zadovoljstva, čitanju u digitalnom dobu... Žalosno je ali je to tako i to je naša stvarnost, možda se nekom neće svidjeti njena slika, ali kažu:  “ nije ogledalo krivo zbog ružne slike“. Možda se neko neće složiti u potpunosti. Ako je neko mislio ili još uvijek misli da je slika bolja onda možemo preći na statistiku i vidjeti šta nam ona kaže. Evo uzimamo biblioteku,  kao relevantan i mjerljiv faktor preko koga se može bilo gdje i prilično tačno doći do podataka o tome koliko se čita, jer  biblioteke i jesu ustanove koje su od davnina formirane zbog nabavljanja i brige o knjigama, a pored njih nemamo drugih i boljih načina odakle bi se mogli sakupiti i pratiti podaci te vrste. Biblioteke svugdje postoje pa ćemo na osnovu svjetskih podataka koji se mogu provjeriti ući u područje statistike. U razvijenim društvima danas od ukupnog broja stanovnika njih oko 25-40 % su članovi biblioteke, odnosno korisnici usluga u biblioteci. Kod nas u biblioteci od ukupnog broja stanovnika učlanjeno u biblioteku je maksimalno do 5 %. Dakle, 5 % & 25-40% procenata mnogo govori i nameće se jako mnogo zaključaka. Prvo  komparativni pokazatelji  govore u prilog tezi da je riječ o krizi čitanja, koja je zahvatila našu lokalnu zajednicu, a poznajući prilike u drugim sredinama može se sa sigurnošću utvrditi kompletno bosansko- hercegovačko društvo. Drugo, to nam govori gdje se kriju uzroci za naše brojne društvene anomalije, jer trebamo znati da je čitanje jednako znanje, a znanje je jednako obrazovanje, a obrazovanje je jednako prosperitet, a kako nismo postigli zavidan nivo napretka jasno nam je koji je jedan od uzroka. Treće to nam govori koja nam je slabost i šta trebamo kod sebe popravljat. Pretpostavljam da će neko ,mada, ne mora značit da hoće dovesti u pitanje navedene podatke, kroz pozivanje na neke od slijedećih hipoteze: “ Nečitaju se knjige zato što imamo Internet“! Odgovor na ovo bi bio; Pa imaju i oni Internet pa čitaju knjige! Možda će neko zaključit nije to baš tako ljudi imaju svoje privatne biblioteke pa ne dolaze u biblioteku po knjigu! Odgovor, postoje i kod njih privatne biblioteke. Dakle, ma koliko mi tražili razloge da opravdamo naše stanje to nam je uzaludno. Bolje od toga je suočiti se sa gorkom istinom i  svako sebe preispitati i time dati doprinos na popravljanju stanja.

Ako imamo na umu kolika je važnost čitanja za razvoj ljudske ličnosti i ako imamo na umu savremeno doba u kome živimo, a koje karakteriše eksplozija znanja, koje implicira zastarjevanje znanja onda nam je jasno kolika je važnost čitanja i učenja danas. Skoro da je nemoguće uspjeh bez čitanja i znanja zamisliti. Nema osobe koja može bez knjige i čitanja bez obzira gdje i šta radila knjiga je svima potrebna kako bi kazao Abraham Lincoln : “Stvari koje želim upoznati nalaze se u knjigama. Moj najbolji prijatelj je onaj koji mi daruje knjigu koju nisam pročitao.” Dakle, osnovna teza je da je knjiga svima potrebna i da niko ne može reći: „ e ja ne trebam čitati, ja sam kompletna ličnost meni knjiga ni u kom segmentu života nije potrebna“. Uzmimo da smo svi u nekom od sljedećih statusa ili istovremeno pripadamo u njih nekoliko : učenik, student, roditelj,zanatlija, član zajednice, član grupe...

Za bilo koju od spomenutih uloga neophodno je imati određeni kvantum znanja koga nema bez čitanja. Ipak od svih društvenih slojeva učenici i studenti se najviše druže s knjigom, najviše čitaju pa ćemo njih izostaviti iz prvog plana razmatranja i tretirati ih kao manje kritične. Odrasli koji (ni)su završili obrazovanje a koji čine današnju artikulaciju društvenog života su glavna i problematična skupina gdje se krije problem. Riječ je o skupini apismenih tj. onih koji znaju čitati ali ne čitaju. Oni su danas roditelji. Kao roditeljima potrebno im je znanje o tome kako odgajati djecu ili kako voditi porodicu? Potrebnog znanja za proces odgajanja ima u knjigama, koje se bave tematikom odgajanja. Otuda ne čudi što nam manjka na ulicama kulture kod mladih, što je omladina u stanju u kojem se nalazi, a koje je veoma problematično i kritično jer su oni odgojni produkt tih istih roditelja koji nedovoljno čitaju, koji nemaju osnovnih saznanja o tome kako da djecu odgajaju jer nisu čitali o toj najtežoj ali najplemenitijoj djelatnosti svake individue.

Ako pak niste ni student ni roditelj onda jeste radnik kojem trebaju određena znanja; sposobnosti i vještine, potrebne su  kompetencije kako bi obavljali posao na najbolji mogući način. Danas ne vrijede pravila koja su vrijedila nekad ranije, npr. znanje stečeno u školi bilo je dovoljno u obavljanju prilikom zapošljavanja i mogli ste tako zaraditi penziju. Danas to nije tako; slobodno možemo reći da ne postoji niti jedno zanimanje u kojem znanje ne zastarjeva, jer ubrzani napredak nauke i tehnike nosi sa sobom promjene, koje nas htjeli mi to ili ne podstiču na čitanje i stalno vraćanje knjizi.

Esmir Bašić

Komentirajte prvi | Dodati u favorite (9) | Link | Posjeta: 121 | Ispis | E-mail

Razumjeti vrijeme, mjesto i pojave u životu sastavni je dio mudrosti. Čovjek koji je spoznao i razumio navedene pojmove smatra se mudrim čovjekom. Pitanje bez odgovora je; Koliko je danas onih koji su mudri u spomenutom smislu? Možemo samo reći prema procjenama koje nisu zasnovane na egzemplaru da je mali broj onih koji su kadri orjentisati se u vremenu i prostoru, dakle,većina nerazumije.

Posebno danas na pragu trećeg milenija, kojeg karakterišu revolucionarne promjene,  “  eksplozija znanja“, odgovoriti na izazove znanstveno –tehnološke revolucije i nadolazeće globalizacije sve je teže i zahtjevnije.

U poslednjih 100 godina:

• Brzina komunikacije se povećala 10 miliona puta
• Brzina putovanja povećala se 100 puta
• Brzina izvod. racun. operacija povećala se 1 miliona puta
• mogucnost korišćenja energetskih izvora povećala se 1000 puta
• Snaga naoružanja povećala se 1 milion puta
• Kontrola nad bolestima 100 puta

Planeta na kojoj živimo cijela je umrežena i “približila se“ da svaki važniji događaj koji se desi istovremeno postaje dostupan svim stanovnicima u

“ Globalnom selu“. Postavimo sebi pitanje;  Gdje smo mi u tom globalnom selu?

Gdje smo u odnosu na druge ne(razvijene)? Kao zemlja odnedavno izašla iz rata, kao zemlja u procesu tranzicije trenutno smo etablirani među nerazvijenim društvima sa izraženom tendencijom  kretanja u smjeru razvoja i to snažnom progresijom.

Put koji vodi do razvijenih je znanje i obrazovanje, dali i kad ćemo sustići razvijena društva samo dragi Bog zna. Jer kad bi oni stajali mi bi imali šansu da ih stignemo, a kako razvijena društva ne staju otuda su nam slabe šanse. I danas kad imaju tako visok stupanj razvoja svi su mobilizirani na učenje i obrazovanje, a koriste se sintagmom “ Društvo znanja“,“društva koje uči“, odnosno projicirali su takvo društvo u kome svi treba da uče, u kome je znanje glavni brend. Zapad je današnji stepen razvoja dostigao zahvaljujući svijesti koju ima, a koja se ogleda u tome da uvijek može bolje.

Društvom znanja smatra se takvo društvo koje se zasniva na ljudima, njihovoj

inicijativi i sposobnosti za učenje. Ključni resurs društva znanja će biti upravo znanje, dok će radnici znanja biti dominanatna grupa u okviru radne snage.O društvu znanja govori i piše Peter Drucker (2005) smatra da će ''novo društvo biti društvo znanja''. Dalje navodi neke osnovne karakteristike znanja:

• nekontrolisano širenje, jer znanje se prostire i putuje lakše i od novca;
• vertikalna pokretljivost, jer znanje je dostupno svima preko formalnog obrazovanja koje se relativno lahko stiče;
• potencijal za neuspjeh i za uspjeh, jer znanje je neophodno za posao i gotovo svako može da ga pribavi i koristi kao ''sredstvo rada'', ali ono ne garantira svakom uspjeh.

Da prelaz ka društvu znanja ne bi uticao na produbljivanje društvenih podjela, ističe se uloga društva koje uči .

U društvu koje uči, pored povećanja zahtjeva u odnosu na znanje, povećavaju se i mogućnosti adekvatnog odgovaranja na takve zahtjeve. Za život u takvom društvu potrebne su različite kompetencije pojedinca, koje stupaju u interakciju. Pored teorijskih, praktičnih i društvenih, podrazumjevaju se i kognitivne kompetencije – koje se odnose na kapacitete za učenje i riješavanje problema. I sada dolazimo do onog glavnog a to je da se kako ističu (Naisbitt, Aburdene, 2000.) Investiranje u obrazovanje postaje ključni pokazatelj razvoja jednog društva, da će u novom ekonomskom poretku zemlje koje najviše investiraju u obrazovanje biti najkompetitivnije.Kad analiziramo naše društvo onda nebismo mogli reći da je “ Društvo znanja“, ali bismo mogli konstatirati da se krećemo prema tom cilju, da ćemo jednog dana ako Bogda biti u tom krugu. Ovo jeste optimističnija procjena ali je realna, pitanje je koliko smo mi spremni i odvažni da postanemo to, kada bismo našu spremnost i odlučnost mjerili prema jednom dijelu našeg društva onda mi to sutra možemo postati, a ako bismo opet cijenili prema drugim skupinama onda će još mnogo puta grane beharati a mi tamo nećemo stići? Nama niko nebrani da se školujemo, da čitamo, da ulažemo u obrazovanje! Niko nam nije to onemogućio, sve je do naše spremnosti, volje i htijenja! Kad se usporedimo sa razvijenim društvima, odnosno njihovim članovima, mi se nimalo ne osjećamo hendikepiranim, manje vrijednim niti manje sposobnim. Ključno je pitanje samo jesmo li spremni i želimo li da se mijenjamo. Mislim da htjeli mi te promjene ili ne mi ćemo se morati mijenjati!  “Ako se promjenama  prilagođavate samo onom brzinom kojom do njih dolazi, učinićete tek toliko da preživite. Da biste opstali ,morate preteći Krivu, predvidjeti i reagovati brže od promjena “(Adižes,2001.).

Prema podacima UNDP-a iz 2007.godine Bosna i Hercegovina je zemlja najnepismenijih ljudi u Europi. UNICEF kaže da je u nas oko 800.000 nepismenih, ili 5,4 posto nepismenih. Poredeći s ostalim zemljama u regiji, Albanija ima manji broj nepismenog stanovništva - 1,3 posto, u Hrvatskoj taj procent iznosi 1,9, a u Sloveniji jedan posto. Srbija ima više od 1,3 miliona nepismenih ili ljudi koji nemaju završenu osnovnu školu. Komparativni pokazatelji su jaka polazišna osnova u kojem se pravcu trebamo kretati. Na lokalnom nivou već postoje jaki indikatori da se mi krećemo u smjeru društva znanja, dobre pretpostavke su povećan broj visoko-obrazovnih kadrova, visok stepen sa završenom srednjom školom, veliki broj stipendista, kao i značajan broj onih koji nisu u stanju socijalne potrebe, nedostaje još mnogo truda i volje, kao i mnogo novih ulaganja zašto nam se čini se sve više i više sazrijevaju prilike. U ovim turbulentnim vremenima nemojmo još zaboraviti na opasnost zvana "Kolumbov sindrom" koja glasi:

Kada je isplovljavao –nije znao kuda ide;

Kada je stigao – nije znao gdje je;

Kada se vratio – nije znao gdje je bio.

Zato,  shvatimo da je naš cilj prema kome se krećemo u bliskoj budućnosti postati jednog dana  “ Društvo znanja“. 
 

Esmir Bašić

Komentirajte prvi | Dodati u favorite (15) | Link | Posjeta: 145 | Ispis | E-mail

Početkom prošle godine razgovarao sam s profesorom u Sarajevu, koji mi je između ostalog rekao da u Tešnju ima mnogo pozitivne energije. Odmah da kažem, da taj iskaz mi nije značio novo saznanje jer sam to od prije znao, ali mi je bilo drago čuti da drugi, sa strane, imaju takvu percepciju  Tešnjaka koju od nas ne kriju, nego nam to kao kompliment spominju. Nešto kasnije sam razmišljao o implikacijama koje su posljedica tog  evidentnog rejtinga i mogućnostima koje on nudi, a koje se ogledaju u nekim  prednostima. Takvo pozicioniranje nam svima otvara vrata, daje prednost za lakše ostvarivanje zacrtanih planova i poslova prema gore, naravno, da se podrazumjeva da to ne znači i automatski uspjeh, ali da je olakšica-u to nema sumnje. Sigurno da stav spomenutog profesora o nama nije usamljen, naprotiv mnogi su se uvjerili u nekim sličnim prilikama da takve ocjene čuju iz raznih izvora i u različitim prilikama. Sigurno je i to da je to tačna konstatacija i da profesor nije pogriješio. Nameće se nekoliko pitanja: od kada datira pozitivna slika o nama? Na koji način smo to postigli?...

Nema dileme da Mi reputaciju nismo zadobili tek tako i bez osnove, nego je ona posljedica inventivnosti rada i zalaganja,  po čemu smo postajali prepoznatljivi u široj okolini kao jaka pokretačka snaga i to je upravo postajalo, kroz vrijeme, znak naše prepoznatljivosti koja do dana današnjeg, hvala Bogu,  traje.

I dan danas, mnogo je razloga koji nam daju povoda za naš nam. Jedan od primjera naše orginalnosti po kojim ćemo tek biti prepoznatljivi, a koji nas izdvaja iznad ostalih, dajući nam posebnost jeste organizovanje i djelovanje nevladinog humanitarnog udruženja “Oslonac“. Nadam se da su svi na našem prostoru pa i šire čuli za ovo udruženje koje tek treba da postane izvor našeg ponosa, zbog rezultata koje je ostvarilo u kratkom roku.

Prije svega, treba nešto reći o tom Udruženju. Oformljeno je 2006. godine, od članova sa prostora Općine Tešanj. U najužem rukovodstvu se nalaze: Salih ef. Haušić, Fuad Šišić, Ibrahim Hukić, Jasmin Mandžukić, Sejad Rožajac, Smajo Ćeman...

Finansira se iz dobrovoljnih priloga, članarine, dobrovoljnih priloga od privrednika, kao i iz raznih budžeta jednokratnim donacijama.

Prije nekoliko dana ižašao je godišnji Bilten o realizovanim projektima u proteklom periodu. Slikom i riječju Udruženje je za tri godine uspjelo sagraditi, slovima i brojem, 13-trinaest kuća, ali je i dodijelila brojne jednokratne novčane pomoći socijalno najpotrebnijim slučajevima. Kuće su sagrađene za socijalno najugroženije porodice. Za naše prilike, kad se uzmu u obzir okolnosti; misleći na vrijeme, izvore finansiranja to je pravo pravcato čudo-fenomen vrijedan svakog pomena i pohvale. Sagraditi toliki broj kuća spomenutim načinom finansiranja, u našim okolnostima je podvig za Ginisovu knjigu rekorda. Kada bi neko postavio pitanje: Da li vjerujete da je moguće da mi u Tešnju sagradimo trinaest kuća vlastitim sredstvima, mimo budžeta, na dobrovoljnim prilozima za socijalno najugroženije porodice? Većina bi vjerovatno odgovorila; „Da, moguće je, ali mi to ne možemo, jer je to za nas nemoguća misija“. Ipak, to je urađeno! Svaka čast nosiocima ideje, onima koji su podržali ovo plemenito i humano Udruženje, onima koji ruše iluzije u našim glavama da mi to ne možemo, jer nam oni vraćaju snagu i samopouzdanje koje nam je u ovim vremenima svima jako potrebno.

Nadat se da će skeptika poslije ovakvih uspješnih priča biti sve manje i manje, a novih ideja i projekata sve više i više. “ Oslonac“ kao pojava fenomen na našem prostoru je pojava koja nam mnogo govori. Izuzev spomenutog treba reći da je: dokaz uspjeha, da je primjer kako treba raditi, da je primjer da imamo potencijal, da je primjer da se povjerenje može zaslužiti, da je zajednica još uvijek zdrava, da se vrijedi truditi, da ima pojedinaca koji su se spremni žrtvovati da bi drugima bilo bolje, da mi to možemo, da mi to hoćemo i da mi to znamo. “Oslonac“, osim što, nam je primjer uspjeha i povjerenja jednako tako treba da nam bude inspiracija za nove ideje i projekte, kao što treba da o tom stablu koje je niklo na našim prostorima, koje već rađa i čije plodove i mi osjetimo, trebamo da o tome pričamo. Na našim trač-party-ima umjesto „glabanja“ loših i po ko zna koji put „prežvakanih“ beskorisnih tema u nedogled treba da pričamo o dobru kojeg, Hvala Bogu, ima oko nas, a“ Oslonac“ je jedan od brojnih primjera. Vidljivo je da se danas loše priče mnogo više favoriziraju od  onih dobrih, pa se ponekad stiče dojam da dobra i nema, a, također, znano nam je da u pričama o dobru ima neke fajde i koristi; širi se pozitivna energija, klima, daje impuls drugima da i sami budu dio neke priče o dobru. Budimo i mi dio priče zvana “ Oslonac“, jer ćemo time bez dvojbe doprinijeti da se vrati osmijeh na lica mnogih, a takvih je, nažalost, u našem okruženju još uvijek značajan broj koji čekaju na našu pomoć, ili bolje rečeno, pokretanje, a organizatorima i svim članovima ovog Udruženja  želimo svako dobro i nagradu prema namjeri.

„Emitujmo pozitivnu energiju“

Esmir Bašić

Komentirajte prvi | Dodati u favorite (10) | Link | Posjeta: 188 | Ispis | E-mail