| Osman Morankić –Tešnjak |
|
|
|
| Nedjelja, 10 Maj 2009 | ||||
|
Pripadam generaciji koja je tražila različito obrazovanje u srednjim školama kojih nije bilo u Tešnju. Završetkom osnovne škole razilazili bi se po tehnickim skolama Tuzle, Banja Luke, Sarajeva, Gimnazije i Ekonimske škole u Doboju, učiteljske škole u Derventi ili Tuzli ili po drugim mjestima zavisno gdje je ko imao familiju. Jedan iz te moje generacije, pored Omera Pobrića, svojim radom u struci i umjetnosti ostavio je velike rezultate iza sebe. To je Osman Morankić. Jedan od najvećih ako ne i najveći stručnjak u Statici kod građevinskih konstrukcija, ali isto tako jedan unikatan umjetnik u slikanju levhi. Otac Hidajet poznat kao Babo, mehaničar i vozač taksirao je još i prije rata. Dobrota Babe, Hidajeta i majke Nefe ugradila se u svu njihovu djecu pa i Osmana. Dok smo mi svi drugi njegovi školski drugovi imali i onih dječiji tuča i psovanja u nogometu i mahalskim igrama od Osmana se to nije nikada moglo čuti. Uvijek je oko sebe unosio onaj fini mir. Postao je vrhunski stručnjak u projektovanju građevinskih konstrukcija. Uvijek je imao dara i za slikanje, a on ga je iskazao u jednoj kombinaciji sa crtanjem građevinskih vertikala i čvorova u slikanje levhi. Nisam mogao naći informaciju da u takom obliku to još neko radi. Iskoristio sam jedan od susreta u Sarajevu da porazgavaram sa Osmanom za naš Portal. Kako je nastala odluka da se okreneš građevinskim naukama i da dostigneš vrhunske rezultate u struci? Nakon završetka osnovne škole upisao sam se u Tehničku građevinsku školu u Banja Luci. Za izbor škole bila je odlučujuća stipendija koju je Babo Hidajet pronašao u Doboju, a Banja Luka zato što mi je tamo živjela tetka (poznata rukometna porodica Saračević pr. H.F).
Osman Morankić
Nakon završetka Tehničke građevinske škole, upisao sam Građevinski fakultet u Sarajevu i završio ga u redovnom roku, nakon čega sam se zaposlio u projektantskoj firmi Kada se pojavilo opredjeljenje unutar struke prema Statici jednom važnom dijelu građevine koji obuhvata nosivost konstrukcije, proračune i izvedbe. Nisam ja to birao. Sve zavisi od toga gdje se zaposliš. Nisam ja izabrao tu oblast sa nekim unaprijed određenim afinitetom. Jednostavno sam se odlučio da radim u projektnoj kući, a ne na radilištu gdje moraš ići i po kiši i snijegu. U moje vrijeme sam mogao birati. Odlučio sam se za projektnu kuću „Mepling“ gdje jeradilo 15 ljudi koji je činio veoma jak tim gdje sam mogao puno toga naučiti. Stalno govorim mlađim: „Kada završiš fakultet ne znaš ništa“. Moraš imati nekog skim počinješ učiti i tek poslije 5 godina postaješ samostalan. Nesreća je našeg današnjeg mladog čovjeka koji završi fakultet što nema mogučnosti da se zaposli u jakim projektnim biroima gdje bi mogao učiti.
U Tower Twist Avazov toranj ugrađeno je znanje i jednog Tešnjaka
Nakon završetka počnu lutati i na kraju nađu izlaz i u zaposlenju gdje je struka malo bitna. Tako danas nas statičara ima veoma malo. U to vrijeme u „Meplingu“ smo se dosta bavili čeličnim konstrukcijama, sa više detalja, to je bio zanat. Drugo tada nije bilo pomagala. Računalo se šiberom, a crtalo sve ručno. Prvo smo dobili jednu mašinu gdje se moglo nešto mašinski sabirati, a kada je došao digitron to je bila revolucija. Od kada počinješ raditi u Union investu poznatoj sarajevskoj firmi i to na značajnim projektima? Metaling je faktički prešao u Unioninvest i egzitirao je kao projektantska organizaciona jedinica. To je bio biro gdje su se nalazili sve vrste projektanata:građevinci, arhitekte, električari, mašinci i dr. Bilo je to kompletno i kvalitetno projektovanje. A onda kako to biva uđeš slučajno u velike projekte sa velikim ljudima iz struke. Radilo se tada puno na projktovanju škola i sportskih dvorana. Štedilo se na materijalu. Danas je drugačije. Ne štedi se na materijalu, ali se projektuje i gradi brže i efikasnije. U to vrijeme sjećam se, radio sam konstrukciju za halu u Đuri Đaković u Slavonskom Brodu na kojoj se nalazio kran od 300 tona! Koliki su to stubovi? Pa i meni se desilo da na vagonu voza vidim samo jedan stub i pitam se šta li je ono, a to su bili stubovi te hale. Tako se stekne iskustvo tako da ti veliki objekat ne predstavlja problem.
Zaista je zanimljivo kako Osman arapsko pismo izdvaja u vertikale i čvorove, a onda ih iskazuje slikom
Prvi veliki poznat objekat u čijem projektovanju si učestvovao i nagradu dobio je sportska dvorana Zetra? Kada smo mi napravili idejni projekat Zetre osamdesetih godina, onda je neko proturio vijest koja je došla do Branka Mikulića da će se to srušiti ako se napravi. Naravno investitori se zabrinu i raspišu jugoslovenski konkurs. Javilo se deset, dvanaest tada najpoznatiji jugoslovenskih projektantskih firmi na taj konkurs. Stručna komisija koja je bila veoma korektna sve su pregledali i odlučili da je naše rješenje najbolje. To je bio arhitektonski lijep objekt , a statički je riješen raspon od 100 metara. U to vrijeme je postojala „Borbina“ nagrada za najbolja arhitektonska rješenja i mi smo je dobili. Upravo zato što je nagradi za arhitekturu pridonijelo statičko rješenje konstrukcije i ja sam jedan od dobitnika te nagrade. Jedno si vrijeme radio i na Građevinskom fakultetu? Upisao sam magisterij, ali nisam nikada stigao i da okončam zbog angažovanja na projektima. Radio sam sedam godina kao asistent, kod opet jednog porijeklom Tešnjaka, prof Tahirovića. To je jedan izuzetan čovjek i stručnjak statičar koga ja izuzetno cijenim. To je čovjek koji izuzetno voli Tešanj. Njegov otac Velija /brat Sejfe Tahirovića/ odselio je davno u Zenicu, ali je on uvijek sa oduševljenjem pričao o Tešnju i njegovim ljudima. Avazov toranj Tower Twist je isto tako statički zahtjevna građevina, a za koju si ti radio statiku? Nekada i manji objekat može biti zahtjevniji u statičkom smislu. Recimo sanacija porušene zgrade Oslobođenja u Avazovu Radon Plazu je bila izuzetno zahtjevna. Međutim ,danas je ipak lakše projektovati. Postoje računari, programi. Naravno da je pri tom važno iskustvo. Jer sa svojih 39 godina rada ja očekujem rezultat u 10%. Program može i prevariti, a onda je ključno žestoko iskustvo koje imaš i osjećaj koji si stekao. Ovaj toranj je zanimljiv. Visok je 147 metara, i sa antenom još 30. Obzirom na visinu zahtjevan u pogledu na zemljotres i vjetar. Najvažnija je saradnja sa arhitektom. Možda je zanimljivo da nismo temelje riješili samo pločom nego i šipovima.
Za izložbu 23.04. 2009 godine u Skenderiji Osman je pripremio i Levhu koja je postavljena ispod pendžera sa njegove kuće rođenja u Tabacima
Kod zemljotresa ili vjetra kolike su pomjeranja na vrhu? Ne puno 8-10 cm (Petronas tornjevi u Maleziji visine preko 500 m osciluju 1m). Važnije je ovdje uobziriti temperaturu i dilatacije i drugo. Naravno da nije isto projektovati zgradu od deset spratova ili jedan ovakav objekat. Obzirom na intelektualnu i fizičku snagu koja još uvijek zrači iz tebe koliko ćeš još biti aktivan u struci? Nemam namjeru baviti se naukom i izučavati nova znanja, ali ovo što dobro znam radit ću i dalje. Ljudi izražavaju svoje unutrašnje stanje kroz različite oblike umjetnosti:pisana riječ, slika, skluptura. Osman Morankić je jedinstven po svo načinu umjetničkog izraza. Ne piše nego slika levhe? Išlo mi je od ruke i obično slikanje. Kada sam bio u Frankfurtu kao izbjeglica i kada sam imao puno vremena počeo sam se baviti slikanjem levhi. Još kao student na fakultetu naučio sam od jednog Arapa arapsko pismo. Izazivali su me oblici.
Kompozicija sa sadržajem i porukom na arapskom pismu
Odlučio sam da napravim kompoziciju od tih harfova. Onda sam se odlučio uzimati ajete iz Kurana. Krasnopis ili islamska kaligrafija traje 1400 godina. Ona je savršena. Ima ih desetine vrsta i pisama. Poznati su i naši kaligrafi među njima i tešanjski zet (od Hundura) Hazim Numanagić. On ima svoju firmu i svoju radnju kaligrafsku i izvrstan je kaligraf. Ja sam htio da od arapskog pisma formiram jednu strukturu koja nije uobičajna. Prvo što sam uradio bio je oblikovan bosanski ljiljan sa Bismila hirahman... Meni je to lijepo ispalo pa je sin Izo koji se bavi dizajnom oblikovao privjesak. U to vrijeme od nekih ljudi pojavila se ideja da se napravi bosanski dukat. Neko je dao ideju da se napravi džamija na jednoj strani, ali kada su vidjeli ono moje rješenje sa Bismilah onda su promijenili odluku. I tako se napravi prvi bošnjački dukat sa mojim ljiljanom i Izinim dizajnom. Tako je počelo. Poslije sam napravio goluba sa Bismilom i dolazile su nove ideje. Imao sam 2000. godine izložbu u Kuršumli medresi u Sarajevu, zatim dvije u Tešnju. Trenutno je u pripremi izložba u Kolegijum artistikum na Skenderiji od 23.04.2009. godine sa 65-70 slika, u pripremi je izložba u Tuzli, a u planu je i izložba u Zagrebu.
Pored oblikovne vrijednosti pisma dolazi naglašenost bojom
Nastojim da dam oblikovnu vrijednost tekstu-pismu i da to podržim bojama. Tako da i onaj ko ne razumije tekst može doživiti vrijednosti oblika i boja. Na jednoj izložbi sa Hadžimejlićem bio si Osman Morankić Tešnjak, a evo u katalogu i profesor Duraković te naziva tako. Umjetničko ime Tešnjak. I ako se iz Tešnja otišao davne 1960 godine ostao si privrežan svom mjestu rođenja? Kada legnem naveče pa hoću zamisliti nešto lijepo onda se vratim u to djetinjstvo. Ja nisam imao problema, sjetim se samo igre i bašće. Ja taj Tešanj zaista volim. Vikendica koju sam napravio u Kotlanicama je bio rezultat te veze. U Babinoj se kući skupljamo, a vikendicu ne bih nikada prodao. To što sam upisao kao umjetničko ime Tešnjak to je iskreno izrečena moja pripadnost Tešnju. Na mojoj izložbi u Tešnju ja sam u svom nastupu rekao:“ Ja sam na privremenom radu u Sarajevu“. Dokle će to trajati? Ne znam. Kada bih ranije dođi u Tešanj uvijek sam išao gornjim sokakom i prisjećao se Halida Turalića, Osmana Prnjavorca i drugih starijih Tešnjaka. U tom vremenu si imao nekog kome si mogao reći merhaba i selam pa ti drago. Sjedneš na ćepenak sa Halidagom Turalićem i bistriš stanje u svijetu.
Katalozi za tešanjsku i sarajevsku izložbu
U Tešnju praktično nema pokvarenih ljudi . To su dobroćudni ljudi ne prema meni nego prema svakom. Naravno da ima i onih drugih ali je to tako mali broj. Kada izađem na čaršiju drago mi je svakog srest. Nije bitno šta je od škole završio ili šta on radi. Nisam zaista ljude cijenio po tome šta je završio, nego samo po tome je li čovjek. Je li fin, je li pošten. Zaista je bilo prijatno provesti vrijeme sa Osmanom u njegovom stanu u Sarajevu. Ne znam kada će biti objavljen tekst, ali Osmanu je 22.04. rođendan. Čestitke za rođendan, a godine neću spominjati ne zbog Osmana nego zbog mene i Omera Pobrića jer smo generacija, pa nije dobro da se sazna njihova količina.
Sarajevo 14.04.2009. godine Husein Galijašević
Nove vijesti
Stare vijesti
Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.  Dodati u favorite (8) |  Link | Posjeta: 1456 | Ispis | E-mail
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2 |
||||
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
